vjetar, pretežno vodoravno strujanje zraka, određeno smjerom (stranom svijeta odakle vjetar puše) i brzinom, odn. jakošću.
Nastanak vjetra
Vjetar je posljedica više čimbenika: razlike tlaka između dvaju područja (vjetar struji od područja višega tlaka prema području nižega tlaka i to je jači što je ta razlika veća), Zemljine rotacije,
Coriolisove sile (vjetar zbog njezina djelovanja na sjevernoj polutki skreće u desno, na južnoj u lijevo), centrifugalne sile kada su putanje čestica zraka zakrivljene, te sile trenja s podlogom. Pri tlu je u umjerenim širinama često bezvjetreno stanje, tj. tišina, no u uvjetima velikih razlika tlaka, kao u uraganima, tornadima i tropskim ciklonima, brzina vjetra može dosegnuti vrijednosti i od više stotina kilometara na sat te prouzročiti velika razaranja. Na strujanje zraka mogu znatno utjecati i reljef (npr.
doljnjak,
noćnik) i temperaturne razlike između kopna i mora, pa su poznati sustavi vjetrova obalnog strujanja zraka (
zmorac i
burin). Određeni dijelovi Zemlje poznati su po postojanim i jakim zapadnim vjetrovima, kao što su to olujna područja oceana, uglavnom oko 40° sjeverne geografske širine. Brzina vjetra se redovito povećava s visinom i najveće se vrijednosti brzine obično pojavljuju u blizini troposfere.
Strujanja u atmosferi
Opće atmosfersko strujanje je osnovna vrsta strujanja u atmosferi, kojom se izmjenjuju velike
zračne mase u horizontalnom i vertikalnom smjeru. U njoj važnu ulogu imaju strujanja u vezi s putujućim
ciklonama i
anticiklonama. Ta strujanja posreduju u razmjeni zračnih masa između polarnih, umjerenih i suptropskih širina i daju glavnu značajku vremenskim zbivanjima kod nas.
Meridijansko strujanje je kružno strujanje u atmosferi uzduž meridijana kojim se izmjenjuju zračne mase s različitih geografskih širina.
Mjesno strujanje zraka (lokalna cirkulacija zraka) nastaje zbog različita zagrijavanja zraka iznad kopna i mora i zbog različita sastava i oblika tla. S tim u vezi pojavljuju se karakteristični lokalni vjetrovi s mora i kopna. Danju se kopno jače ugrije od mora i zbog toga puše vjetar s mora na kopno; noću je obratno. Mjesno strujanje zraka pojavljuje se i na pristrancima planina. (→ atmosfera)
Vrste vjetrova
Mnogi, osobito mjesni vjetrovi imaju karakteristična imena, od kojih su se neka kod nas sačuvala od davnine; među poznatije u primorju ubrajaju se
bura,
garbin,
jugo,
levant,
maestral,
oštro,
pulenat,
tramontana, a u na kontinentu
košava,
sjeverac i dr. Režim vjetra na nekome mjestu može se grafički prikazati s pomoću
ruže vjetrova. Neki sustavi zračnih strujanja svojstveni su za golemim područjima Zemlje i daju određene značajke klimi toga područja. U takve sustave strujanja ulaze
geostrofički vjetrovi,
monsuni,
pasati,
zapadnjaci i dr. Prema jakosti vjetrovi se nazivaju tišina (kad nema vjetra), lahor, povjetarac, slab vjetar, umjeren vjetar, jak vjetar, olujni vjetar, orkanski vjetar i
orkan. Periodični vjetar se pojavljuje u pravilnim razmacima i/ili pravilno mijenja smjer i brzinu, period mu je 24 sata ili jedna godina.
Mjerenje brzine vjetra
Brzina vjetra mjeri se s pomoću
anemometra ili se prema
Beaufortovoj ljestvici procjenjuje s pomoću učinaka vjetra na okoliš. U Hrvatskoj su brzine vjetra znatno veće na području priobalja i otoka nego u kopnenome dijelu. Najveće brzine vjetra mogu se očekivati na području gdje se obronci Velebita najstrmije spuštaju prema moru, tj. na dijelu obale od Senja do Karlobaga i na otoku Pagu (do 40 m/s).
